- Vaša košarica je prazna.
- Povratak na katalog
Ivan (29) i Marko (26) Batistić – Zure, mladi su vinari iz Lumbarde. Nakon studija vratili su se na Korčulu i nastavili obiteljski posao u obrtu koji je 1996. osnovao njihov otac Bartul. Osim vinogradarstva i vinarstva, gdje se ističu uzgojem autohtone sorte grk, vode obiteljski obrt koji se bavi proizvodnjom hrane i vina te ugostiteljski objekt. Posla uvijek ima ili u vinogradu ili u vrtu ili u restoranu ili na moru. Zimski mjeseci, vrijeme su kad ova dva mladića nađu vremena za putovanja, uživanje na snijegu i odmor.
Otac je osigurao nešto čime se možemo baviti i biti sretni s time do kraja života. Život u Lumbardi, i bavljenje ovim poslom za nas je jackpot, ništa drugo nam više ne treba.
Marko je završio preddiplomski studij Vinogradarstva i vinarstva u Poreču, a Ivan diplomski studij na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, smjer Vinogradarstvo i vinarstvo. Njihov otac Bartul, želeći sinove zadržati na otoku 1996. osniva Obrt Zure i kreće u profesionalno vinarstvo, otvara konobu s idejom da gostima poslužuje hranu i piće proizvedene isključivo vlastitom poljoprivrednom proizvodnjom.
– Naša obitelj bavila se poljoprivredom, a naročito ribarstvom oduvijek pa je tako i otac nastavio istim smjerom kao i njegov otac, djed…Imao je viziju da u tom restoranu nudi svoju ribu, svoje povrće, vino (grk i plavac mali), pršute i meso od vlastitih svinja, likere. I dan danas držimo se istog principa. Uzgajamo vlastito povrće, otac i dalje lovi ribu, nudimo isključivo naša vina, a industrijskih pića kao što je Coca-Cola, piva… kod nas nema.
Od djetinjstva smo bili s ocem na polju pa smo znali o kakvom se životu radi. Otac je kasnije došao na ideju o podizanju novog vinograda na južnoj strani Lumbarde (defora), kojim bi nama osigurao bolju budućnost, ali i ostanak u Lumbardi i na otoku. Danas tog vinograda podignutom na melioriranom kršu, na zemljištu veličine 10 ha u koncesiji hrvatskih šuma (7 ha vinograd, 3 ha maslinik) ne bi bilo da mi nismo odlučili da se ovim želimo baviti u životu, priča nam Ivan.
Te 2010. Marko je bio učenik srednje poljoprivredne škole u Kaštelima, a Ivan student na preddiplomskom studiju Mediteranske poljoprivrede u Splitu. Sadnju vinograda i maslinika 2011. i 2012. nadzirao je Agronomski fakultet u Zagrebu, odnosno prof.dr.sc. Bernard Kozina. Po završetku fakulteta mladići su se vratili doma i prionuli na posao.
– Za restoran uzgajamo i proizvodimo razno povrće i lovimo ribu. Ove godine, napokon, bi trebali ubirati plod od novih 500 tinjak maslina te početi s proizvodnjom ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Proizvodimo razne likere također od vlastitih voćki (višnja, rogač, šipak, naranča, travarica…). No, naša najveća i najznačajnija je proizvodnja vina, objašnjava Marko.
A koja sve vina proizvode detaljno nam je objasnio Ivan.
– Za proizvodnju vrhunskih vina, od vinograda do boce, potrebno je znanje. Otac je oduvijek slušao i poštovao struku pa je tako od svog prvog dana imao enologa konzultanta, a mi smo puno naučili od njega. Suradnja je trajala od 1996. do 2016. Brat i ja odlučili smo se za jedan zaokret u proizvodnji i smatrali smo da je nakon svih tih godina školovanja i učenja došlo vrijeme da preuzmemo stvari u svoje ruke, dakle od berbe 2017. radimo vina samostalno po vlastitom gustu. Smatramo, da je cijeli život škola, i iako znamo puno, još uvijek ne znamo ništa. Uvijek se mora i ima što naučiti. Nadamo se i nekim berbama na drugim krajevima svijeta.
Proizvodimo trenutno 8 etiketa vina od čega četiri od sorte grk.
Grk pjenušac ”Quinta Essentia” – brut, tradicionalna metoda proizvodnje. Oko 600 butelja godišnje, limitirane proizvodnje isključivo u dobrim vinogradarskim godinama, prvi i za sad jedini pjenušac od grka.
Grk ‘‘Bartul” je naše najtraženije vino. Godišnja proizvodnja je blizu 15 000 boca. Vino je proizvedeno u inoxu, dakle suho bijelo. To je stil vina koji se najviše konzumira.
Grk ”Reventón” Sur lie proizvodimo oko 2500 butelja godišnje, vino je fermentirano i odleži na finom talogu oko jedne godine u 2 000 l hrastovoj bačvi.
Grk ”Elysion” je desertno vino, prošek, koji se radi od grožđa prosušivanog na trsu u vinogradu oko mjesec i po dana i dodatno prosušivanog na stolovima grozd do grozda na tzv. sturi oko mjesec dana. Godišnja proizvodnja varira, od berbe 2018. dobili smo oko 200 l vina što bi bilo oko 500 butelja od 0,375 l.
Od ostalih vina radimo još Pošip koji je lani bio dva puta šampion bijelih vina na ocjenjivanjima, jednom u Mostaru na međunarodnom ocjenjivanju i na Sabatini jednom od najprestižnijih i najstarijih ocjenjivanja Dalmacije i Hrvatske.
Prve butelje Muškata žutog dolaze ove godine na tržište, naše novo vino prve berbe 2018.
Proizvodimo i crna vina i to: Plavac mali ”Advocatus Diaboli” i blend od 5 crnih sorti ”Rebellion” (Cabernet Sauvignon 30%, Merlot 30%, Syrah 30%, Plavac mali 8%, Alicante Bouschet 2%). Oko 5 000 boca godišnje.
Dakle godišnje za sad možemo proizvest oko 20 000 – 25 000 butelja svih vina iz jednog vinograda s oko 33 000 trsova od kojih je 20 000 trsova grk.
Ono što mi tražimo je da vina budu izraženih aromatskih karakteristika sorte i ”terroira”, dobro izbalansirana, harmonična. Vina koja će se pamtiti i tražiti još.
Grk je specifična sorta za koju kažu da uspijeva samo u Lumbardi. Ima je malo, a izrazito je cijenjena. Zašto? Objasnio nam je Marko.
– Grk je autohtona sorta Lumbarde. Jedna je od 135 autohtonih Hrvatskih sorti vinove loze i jedna je od najstarijih. Postoje dvije teorije kako je dobila ima. Jedna je da ime potječe od Grka koji su još u 3. stoljeću p.k. naselili ovo područje, o čemu svjedoči i Lumbardska psefizma. Druga kaže da je ime dobila po svom specifičnom ”gorkastom” okusu koji zna biti lagano prisutan u aftertasteu.”Grk ili gerk” je riječ koja lokalno znači “gorko”. Suvremenim istraživanjima i DNK analizama potvrđeno je da je grk genetski povezan s dalmatinskim sortama. A ta ”gorčina” je zbilja karakteristika sorte. U vrijeme kada je tehnologija proizvodnje vina bila skroz suprotna od današnje, gorčina grka bila je izraženija. Grk je prije bio vino visokih alkohola, jako i moćno uz izraženiju gorčinu.
No najveća specifičnost i karakteristika sorte je ta da je kao i svaka druga sorta morfološki dvospolna, ali ima samo funkcionalan ženski cvijet. To znači da muški dio cvijeta, odnosno prašnici, ne funkcioniraju te ne mogu proizvest polen, što dovodi do toga da nije moguće samooprašivanje, već je potrebna neka druga sorta u vinogradu pomoću koje bi došlo do oprašivanja i oplodnje ženskog cvijeta grka. Dakle laički se može objasniti da sorta nije ”Grk” već ” Grkinja”. Takvu specifičnost ima 1% sorti na svijetu.
Katarina Fiorović (2019). dubrovniknet.hr. URL na izvorni članak
